|
|
|
|
Ozljede
Ozljede su prisutne u svim sportovima pa tako i u rolanju. Ali nije sve baš tako crno. Pravilnom pripremom i ponašanjem, mogućnost ozljede može se svesti na najmanju moguću mjeru.
Sportska medicina je grana medicine koja se bavi fiziologijom, patologijom i higijenom sporta te sportsko-medicinskom kontrolom. Mi ćemo najviše pisati o Vama vjerojatno najzanimljivijim dijelu - patologiji sporta i to njenom području traumatologiji sporta.
Kao i kod svake druge tjelesne aktivnosti tako i prilikom rolanja može pod određenim uvjetima doći do traume koja uzrokuje ozljede. Sportske ozljede označuju ozljede tipične za pojedine sportske discipline, prema mehanizmu nastanka i učestalosti. Tako tenisači svojataju lakat, hrvači uho, skijaši prijelome... A tu smo i mi roleri da se u sportskoj medicini izborimo za svoje ozljede. Ovdje ćemo o njima pisati i pomoći Vam da ih lakše prepoznate i ispravno sanirate.
Preventivne mjere
Kao i mnoge druge stvari u životu tako je i ozljede bolje spriječiti nego liječiti. Spriječiti se mogu provođenjem preventivnh mjera:
Svladavanje vještine - u konkretnom slučaju rolanja. Vještina nije sama sposobnost kontrole pokreta nego i mentalna sposobnost "čitanja" situacije u kojima se sportaš nalazi, prepoznavanje rizičnih čimbenika i njihovo izbjegavanje (pazi na pješake !!!).
Postizanje kondicije - kondicija podrazumijeva snagu, brzinu, koordinaciju, mišićnu i kardiorespirativnu izdržljivost i fleksibilnost (dobra fleksibilnost se postiže vježbama istezanja, zagrijavanja i značajna joj je uloga u prevenciji ozljeda).
Adekvatna sportska oprema i dobri tereni - intenzivno bavljenje nekim sportom zahtijeva korištenje kvalitetne sportske opreme kao i korištenje kvalitetnih terena.
Pravilna prehrana - Vrhunski sportaši najbolje znaju koliku ulogu u njihovu uspjehu ima pravilna prehrana. Rolerima rekreativcima se može malo progledati kroz prste, ali pažnju treba obratiti pogotovo na količinu hrane koju prije rolanja uzimaju.
Princip zbrinjavanja ozljeda
Najveći broj sportskih ozljeda (mišićnih i ligamentarnih) praćeno je krvarenjem u ozljeđeno tkivo i stvaranjem nakupina krvi (hematoma).
Osnovni principi zbrinjavanja ozljeda su hlađenje, kompresija, elevacija i pošteda:
Hlađenje - u pravilu ledom ili potapanjem ozlijeđenog dijela tijela pod vodu. Led se na ozljeđenom području drži petnaestak minuta, preko sloja gaza ili ručnika, čime se spriječava pojava smrzotina. Najvažnije je hlađenje u tijeku prva tri sata ozljede.
Kompresija - se izvodi elastičnim ili kompresivnim zavojem, pri tom se mora paziti da pritisak bude ravnomjeran i da ne ometa cirkulaciju krvi.
Elevacija - postavljanje ozljeđenog uda iznad razine srca (npr. noga na neki oslonac).
Pošteda - podrazumijeva mirovanje tj. odmor ili imobilizaciju. Trajanje mirovanje individualno se određuje ovisno o težini ozljede.
Naravno, ove mjere samostalno treba provoditi kod manjih ozljeda. U slučaju većih ozljeda koje ćete prepoznati po jakoj bolnosti, ograničenoj pokretljivosti ekstremiteta i brzom razvoju otekline, brzo se javite svom liječniku ili na Hitnu pomoć. Loše saniranje ozljede donose znatno veći rizik od ponovnog ozljeđivanja i daljnjih većih komplikacija.
Autor: Miroslav Alković,
webmaster
11.
veljače 2003.
|
|
|
|
|
|
